Mentalne fotografije

Mogu li se misli fotografisati? Hotelski nosac iz Chicaga, Ted Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!

Prica o Ted Seriosu.

Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru prema svom licu. Fleš se upalio a dr Džul Ajzenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle cuda - pojavila se slika jedne zgrade.
Za Seriosa, cikaškog hotelskog nosaca, za kojeg tvrde da je alkoholicar i strastveni pušac (nikada ne gasi cigaretu), bila je to samo još jedna od njegovih cudnih parapsihološkiri fotografija koje naziva "mislografijama". Ali, za dr Ajzenbada, vanrednog profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Koloradu, bila je to upecatljiva predstava paranormalne moci, koju je trebalo znanstveno istražiti.

Fantastične predstave

Kad je u aprilu 1964. godine odletio u Cikago na prvu sesiju eksperimenata sa Tedom Seriosom, Ajzenbad je bio gotovo siguran da ce prisustvovati "nekoj vrsti madionicarskog trika", kakvih je u prošlosti bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu "mislografskih" slika i doprinijela da rezultati eksperimenata budu vidljivi u roku od nekoliko sekundi.
Istraživaci, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite filmove i kamere; ponekad su cak i sami snimali fotografije sa kamerom upravljnom na tog cikaškog parapsihologa - pa ipak, rezultati su najcešce bili vrlo neobicni. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.
Može li Serios uistinu utisnuti svoje misli na fotografije?
To je toliko nevjerovatno da od samog pocetka lici na lukavu prevaru. Da bi proizveo svoje zacudujuce slike, Serios je u pocetku samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plasticni cilinder ciji je jedan kraj pokriven obicnim celofanom a u drugim prilikama on bi jednostavano zarolao komadic papira.
- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima zamracio objektiv.
Njegovi kriticari, medutim, shvataju to kao nešto što ima drugaciju svrhu i za njih to isto tako sumnjivo
kao i - madionicarev šešir.

Pod savršenom kontrolom

Dva izvještaca, Carls Rejnolds i Dejvid Ajzendrat, konstruirali su malu spravicu koja se mogla na taj nacin sakriti a koja je proizvela rezultate slicne Seriosovim. Njihova prica objavljena u casopisu «Popularna fotografija» (oktobar 1967.) dala je skepticima "dokaze" za kojima su tragali.
Ajzenbad i drugi istraživaci zadovoljili su se time da spravica ne sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obicno daju u trenutcima kada osjeti da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.
Serios obicno nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa, što mu onemogucava da bilo šta sakrije blizu svojih ruku. Osim toga, kažu istraživaci, oni tako pažljivo kontrolišu eksperimente da je prevara naprosto nemoguca!
U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je neko drugi držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva eminentna americka parapsihološka istraživaca dr О. G. Prat i dr Ian Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:
«Mi smo posmatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo primjetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja mislografija!…"
Osim toga, dodaje dr Ajzenbad, Serios nikada nije uhvacen ni sa kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama priroda fotografija iskljucuje teoriju o prevari!

Pun pogodak

Serios je pozvao istraživace da sa sobom ponesu slike zatvorene u koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid filmu. Prvom prilikom kad je Ajzenbad u jednoj hotelskoj sobi u Cikagu vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena izmedu dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj koverti.
Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj sesiji predstavljala je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao cikaški Vatrogasni toranj - karakteristicno mjesto koje je moglo biti poznato i Tedu Seriosu . Kada se cinilo da je ovo potpuno udaljeno od prave slike, Ajzenbad je bio vrlo impresioniran, djelimicno radi toga što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.
Medjutim, nakon dvije godine, Ajzenbad je naišao na jedan drugi prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimicno vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima "lako uocljivu" slicnost sa cikaškim Vatrogasnim tornjem. Serios je napokon ostvario pun pogodak.

Međutim, dešavale su se i neobicni je stvari. U maju 1965. Serios je proizveo 11 neznatno razlicitih «mislografija» necega što je izgledalo da je staklena fasada neke radnje. Na jednoj od njih je pisalo "Stari zlatni ducan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima. Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao radnja - Wells Fargo Express Office. Ajzenbad kaže da se promjena imena nije mogla desiti kasnije od 1958. godine, a moguce i ranije. No, i pored nastojanja nije se uspjelo doci do bilo kakove fotografije te radnje iz njenih ranijih dana.
Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena) današnjem izgledu radnje, postoji neobicna zamjena na jednoj slici slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je tacno tamo gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".
Nešto slicno se desilo sa slikom koja je prikazivala dva sprata jedne zgrade i neka slova pomalo zamucena, ali koja su se ipak mogla razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar Vazduhoplovnog odjeljenja kanadske konjicke policije, ali su na mislografiji uocene cudne greške u pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ", umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki nacin koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi rijeci bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je došlo do neobicnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su – zazidani!
Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios fotografisao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Ajzenbad i neki drugi istraživaci organizovali su eksperimentalnu sesiju 27. maja 1967. u Prirodnjackom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da ce Seriosova moc možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko hiljada godina.

Čudna zamjena

Serios je bio ubijeden u uspjeh i poceo je da se koncentriše na prizor covjeka koji pali vatru. I odista, «mislografije» su zabilježile nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja prikazuje Neandertalca u cucecem položaju. Medutim, leca Seriosove kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah uocila profesorica H. Mari Vermington i rekla, da je to jako slicno dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodnjackog muzeja u Cikagu cije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.
Šta se desilo? Da li je Serios krivotvorio fotografije?
Detaljnom istragom, u koju su bili ukljuceni brojni eksperti, ustanovljeno je da je to bilo nemoguce, ali nije objašnjeno zašto je na Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodnjackog muzeja, a ne iz Prirodnjackog muzeja u Denveru.
Uskoro nakon ove sesije Seriosove parapsihološke sposobnosti su nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio da se podvrgava eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele slike bez raspoznatljivih figura.
Serios je gubio svoju moc i ranije - najduže na period od dvije godine - i cinilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je : "To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, burazeru."
Ali, možda jeste bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je pod nadzorom strucnjaka napravio u junu 1967. godine pokazala je sliku - zavjese koja se spušta!

Ovako izgledaju zamisljene slike: