Izvanzemaljci na Mjesecu

Ožujak, 1587. godine: Na Mjesecu je viđena - zvijezda!

Studeni, 1671. godine: Znanstvenik Cassini je vidio bijeli, svijetleći obalk. Tada se još vjerovalo da na Mjesecu ima tekuće vode

1715 godina: Astronomi Edmund Halley i J.E. de Louville su tijekom pomrčine Sunca vidjeli na Mjesecu svjetlosnu pojavu koja je podsjećala na sagorijevanje vrpce za paljenje.

Ožujak i travanj, 1787. godine: Astronom William Herschell ugledao je četiri stacionirane svjetlosti i četiri vulkana. Danas znamo da na Zemljinom trabantu nema nikakvih vulkana.

18.svibnja 1878. godine: Astronomi Halley i de Louville ugledali su na Mjesecu munje i doveli su ih u svezu s olujama. A poznato je da na Mjesecu nema atmosfere niti olujnih električnih pražnjena. o čemu se tada radilo.

7.rujna 1820. godine: Više promatrača je izvjestilo da su na Mjesecu vidjeli neobične objekte koji su letjeli u vojnoj formaciji.

22.siječnja 1825. godine: Engleski mornarički časnici na plovidbi u Sijamskom zaljevu vidjeli su intezivnu svjetlost u Mjesečevu krateru Aristarh.

9. travnja 1867. godine: Astronom Thomas G. Elger je javio u Astronomski registar viđenje zvijezde na tamnoj strani Mjeseca u trajanju od dvije sekunde. Vdio ju je i ranije u nekoliko navrata, ali nikad toliko jasno.

7. kolovoza 1869. godine: Profesor Swift iz mattona u američkoj saveznoj državi Illinois je tijekom pomrčine na Mjesecu promatrao 20 minuta nekoliko objekata koji su preletjeli Mjesec. Slične objekte, poredane u dva reda, istodobno su vidjeli profesori Hines i Zentmayer.

13. svibnja 1870. godine: U regiji Platon viđene grupe svjetla od 4 do 28 jedinia, koje kao da su se palile i gasile. Slična tajanstvena svjetla su viđena u regiji Mare Crisium pa je britansko Kraljevstvo astronomsko društvo počelo istraživati njihovu prirodu. Istraživanje je trajalo tri godine. U zaključku istraživanja navodi se kako se čini da aktivnošću svjetla upravljaju inteligentna bića. Kraljestvo astronomsko društvo nije službeno komentiralo rezultate istraživanja. Neki njegovi sudionici, međutim, izjavili su prema svemu sudeći, na Mjesecu postoje inteligentna bića koja šalju signale stanovnicima Zemlje.

EDMUND HALLEY

24. travnja 1874. godine: Profesor Šafarik iz Praga je vidio užarena, bijela svjetla, kako lagano lete iznad Mjeseca.

Veljača 1877. godine: Jedna tanka svjetlosna raketa viđena je kako čitav sta leti iznad kratera Eudoux, od zapada prema istoku.

8. travnja 1881. godine: Astronom Williams izvješćuje kako je vidio gotovo tisuću svjetlosti i svjetlećih točaka u Mare Crisium, i to upravo na onome mjestu gdje su astronomi 50-tih godina prošlog stoljeća otkrili konstrukciju "mosta", a koja nikad ranije nije viđena. Ovaj "most" su snimile i ruske i američke sonde. procjenjuje se da je dugačak 20 kilometara.

27. rujna 1881. godine: Dr. Waren E. Day iz prescota u Arizoni i G.O. Scot iz Tonta također u Arizoni, vidjeli su svijetleći objekt kako prelijeće Mjesec.

26. ožujka 1882. godine: Viđene su svjetlosne zrake i svjetleće točke iznad Mare Crisium. U svibnju i u listopadu 1865. godine na istom mjestu je astronom Madler vidio svjetlost koja se kretala, da bi iznenada nestala.

24. travnja 1882. godine: Zamijećene su sjene kako se gibaju i soje u regiji Aristotel.

15. studenoga 1899. godine: Desde Dourite (Francuska) pratio je kretanje velike zvijezde u blizini Mjeseca. Svjetlila je crvenom i plavom svjetlosti. Danas bismo takvu "zvijezdu" nazvali NLO.

10. svibnja 1902. godine: Pukovnik Marwick (Frnacuska) promatrao je brojne obojene svjetleće objekte u letu pored Marsa.

26. studenoga 1910. godine: Francuski časopis "La Nature" donosi vijest o viđenju neke svjetlosne rakete, koja je startala s Mjesečeve površine. istoga dana britanski časopis Društva za napredne znanosti izvješćuje o bijeloj mrlji, što se pojavila na površini Mjeseca.



27. siječnja 1912. godine: Engleski časopis Popular Astronomov donosi vijest o pojavi tamno obojenog objekta na Mjesecu, čija je dužina iznosila oko 400, a širina oko 100 kilometara. Tajanstveni objekt je imao oblik divovske vrane.

29. kolovoza 1917. godine: Časopis frnacuskog astronomskog društva objavio je vijest o pojavi svjetlećeg letećeg objekta na Mjesecu.

12. travnja 1926. godine: U regiji Mare Crisium je viđen crni oblak, upravo na mjestu gdje je kasnije snimljen poznati "most".

17. lipnja 1931. godine: N.J. Glidings je prostim okom vidio "munje" na Mjesecu.

Od 1941. do 1946. godine: Ukrajinski Institut za anomalne pojave je zabilježio velike bijele mrlje na površini Mjeseca. One su se kretale brzinom od dva do sedam kilometara u seknudi. Moglo ih se pratiti od jedne minute do tri sata. Objekti su zamijećeni u regiji Mare Tranquilitatis, Mare Crisium i u Mare Kraevoe. Objekti su se skupljali n azapadnom planinskom rubu Mjeseca. Nepoznati objekti viđenisu i u blizini Mjeseca.

6. srpnja 1954. godine: Zamijećene su neobične promjene boja na Mjesečevoj površini, koje se ne mogu svesti na halucinacije.

5. siječnja 1955. godine: Daniel Logue je pola sata promatrao svijetleći objekt na površini Mjeseca, objavio je časopis "Strolling Astronomer" u broju 8. iz 1955. godine.

24. svibnja 1955. godine: Znanstvenik Firsoff izvješćuje o kiši iskri u blizini Mjesečevog južnog pola. Istodobno, ukrajinski Institut je objavio pojavu svjetlećih točaka u regiji Leibnitz. Pojavila se i čudna svjetlost, koja se kretala u skokovima, da bi se okomito podigla u svemir. Njen uzlet (vidljivi dio) trajao je jednu sekundu.