Strasne price

Ovako otvorio sam ovaj topic za sve strasne price i iskustva koja ste doziveli ili culi....

Bio jednom jedan postar i on je osvojio nagradnu igru “krstarenje za 1 osobu” ...ukrcavajuci se video je jednom muskarca koji je bio bled i sa krrrrvavim ochima ! ushao je u svoju kabinu i raskomotio se..odjednom je ushao onaj jezivi covek,nabacio zlogan osmeh i rekao da obavezno dodje na veceru, bice iznanadjenje !!! ukrivio je glavu i izashao...kada je postar stigao na veceru video je da su svi mrtvi..UBIJENI...samo je bila jedna devojcica koja mu je rekla.."cudoviste..na ovom brodu...” i odjednom skocila preko palube..kada se okrenuo video je onog coveka koji je rekao “ja uvek odrzavam svoja obecanja..."covek se nekako izvukao i posle nekoliko god saznao da je taj chovek poginuo pre 13 godina u istom danu na istom mestu..u brodolomu..postar i dan danas ide na terapije jer josh uvek nemoze da prevazidje traumu

Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...

Grupa mladih skijaša krenula je početkom veljače 1959. godine na planinu Kholat Syakhl na sjevernom dijelu uralskog lanca. Kholat Syakhl na jeziku Mansi naroda koji su živi, znači "planina smrti".

Vođa skupine, iskusni Igor Dyatlov na naizgled bezopasni izlet vodio je devetero studenata uralskog politehničkog fakulteta. Ipak, nešto manje od mjesec dana kasnije pronađena su njihova smrznuta tijela, razbacana po snježnoj padini i obližnjoj šumi. Iako je većina umrla od strašne hladnoće, pedeset godina nakon tragičnog događaja nitko ne zna što je grupu natjeralo da pobjegne iz kampa i potraži utočište u obližnjoj šumi. Većina poginulih bila je vrlo slabo odjevena, bez obuće i toliko potrebne tople odjeće. Preživio je jedan član skupine, koji ih je napustio nekoliko dana prije njihova misterioznog nestanka.

Kada su 26. veljače članovi službe spašavanja pronašli kamp nestale skupine, zatekli su poderane šatore, razbacanu opremu i osobne stvari nestalih skijaša, ali ne i devetero mladih. Istražitelji su utvrdili da su šatori bili izrezani iznutra, te su pronašli tragove bosih stopala u metar dubokom snijegu. Identificirani su samo tragovi članova skupine, bez nepoznatih otisaka, pa je isključena prisutnost trećih osoba.
Prva tijela nađena su na rubu šume, kojih petstotinjak metara od napuštenog kampa. Georgy Krivonischenko, strar 24 godine i 21-godišnji Yury Doroshenko bili su smrznuti, odjeveni samo u donje rublje i bez obuće. Blizu tijela nađeni su ostaci vatre, a jedno stablo bilo je potrganih grana do pet metara visine, pa su istražitelji pretpostavili da su se nesretnici penjali na stablo ne bi li nešto pronašli, možda kamp, ili su izviđali situaciju. Na temperaturi od minus 30, bez odjeće i obuće, sigurno nisu dugo živjeli.
Nešto bliže napuštenom kampu, pronađena su tijela vođe pute Dyatlova, Zine Kolmogorove, i Rustema Slobodina. Po položaju njihovih smrznutih tijela bilo je jasno da su pokušavali stići do kampa. Jedino je Slobodinova lubanja imala manju frakturu, dok ostali nisu bili ozlijeđeni. Svima je presudila hladnoća i ono što ih je u nju otjeralo.

Istražiteljima je trebalo još dva mjeseca da pronađu tijela Nicolasa Thibeaux-Brignollela, Ludmile Dubinine, Alexandra Zolotaryova i Alexandra Kolevatova. Tijela su bila zatrpana ispod četiri metra snijega, 75 metara udaljena od ruba šume gdje su pronađena prva dva tijela. Kod ovih nesretnika pronađene su ozbiljne ozljede: Nicolasu je lubanja bila smrskana, Zolotarevu bila su polomljena rebra, a Ludmila je nađena bez jezika i s polomljenim rebrima. Uz tako grozne ozljede, nije bilo niti traga modricama ili ogrebotinama na tijelu.
Ovo četvero bilo je bolje odjeveno od ostalih. Da su zadnji poginuli bilo je jasno i po tome što su nosili odjeću onih koji su umrli prije njih. Sva odjeća bila je kontaminirana visokom raznim radijacije.
Jedini zaključak istražiteljskog tima je bio da je "nepoznata sila" uzrokovala njihovu smrt. Kobni prijelaz nazvan je po Dyatlovu, a nakon incidenta pristup je bio godinama zabranjen za javnost. Slučaj je bio zatvoren.

Što se zapravo dogodilo te noći?
Tek devedesetih godina, ponovno se počelo "njuškati" po zatvorenim slučajevima, pa je i ovaj ponovno došao pod lupu javnog interesa. Tada su pronađena svjedočanstva drugih planinara i mještana, koji su u vrijeme nestanka Dyatlove grupe na nebu viđali blještave leteće objekte.
Jedan od razumnijih zaključaka bio je da je grupa bila žrtvom lavine. Ta bi teorija objasnila zašto su istrčali iz šatora, te neke ozljede, ali nikako ne objašnjava zašto se grupa razdvojila, niti radijaciju u odjeći.

Naviše se sumnja na vojne eksperimente. Jedini preživjeli, Yury Yudin kojeg je spasilo slabo zdravlje, kaže da je među stvarima koje su nađene na mjestu nesreće bilo nekih koje nisu pripadale njegovima kolegama: komad odjeće koji je nalikovao vojnoj odori, jedna skija te naočale. Također, tvrdio je Yury, vojska je istragu započela 14 dana prije nego li su tijela pronađena. Da su nesretni izletnici bili žrtvom nekog vojnog eksperimenta koji je pošao po zlu, bilo bi jasno porijeklo visoke razine radijacije. Naravno, vojska nikada nije potvrdila takve informacije, pa smrt devetero mladih ostaje misterijem.

Ulje na vatru dolijevaju neki drugi svjedoci i činjenice. Unutrašnji organi stradalih nestali su nakon obdukcije, svjedoci govore im je koža bila neobično tamna i narančasto-smeđe nijanse. Vjeruje se i da su bili oslijepljeni, budući da su pokušavali zapaliti vatru zelenim granama koje su brali sa stabala iako je oko njih bilo dovoljno suhog pruća.
Preživjeli Yuri Yudin kaže, da može Bogu postaviti tek jedno pitanje, pitao bi ga što se te noći dogodilo njegovim prijateljima.

Fantomi Jadrana
Tragicnog dana, u podrucju Jadrana u kome je Vincett obicno lovio ribu, neki su ribari registrovali misteriozni "stub svjetlosti", koji je izbijao iz mora, a kada su mu se priblizili on je zaronio I nestao.
Te 1978. godine Jadransko je more postalo sredisnja tema mnogih lovaca na misterije. U njegovim su se vodama dogadale krajnje neobjasnjive pojave i fenomeni.
U noci 3. studenog italijanski ribar Antonio Paleska iz San Benedeta del Tronta prvi put opaza neobicnu pojavu na moru:
- Bio sam na otvorenom moru kada sam, oko tri ili cetiri sata ujutro, opazio neku cudnu gotovo ruzIcastu svjetlost kako prati moju kocu. Moram priznati da sam se uplasio, jer takvo nesto nikada u zivotu nisam vidio. Sakupio sam mrezu i krenuo prema obali. No, tajanstveno ruzicasto svijetlo me i dalje pratilo. Obilazilo je oko moje koce i ja nisam mogao odgonetnuti sta bi to moglo da bude. Uzasno sam se uplasio. Tek kada sam se priblizio obali, poslije puna dva sata pratnje, tajanstveno je svijetlo prestalo da me prati. Nestalo je u dubinama mora.
Prvih su dana italijanski ribari zbijali sale na racun Antonia Paleska, ali su uskoro - kada su se i sami uvjerili u neobicne pojave - u pomoc pozvali civilne i vojne eksperte. Tih su dana mnogi ribari bili svjedocima pojave cudne svjetlosti, golemih vodenih stupova koji su iznenada izbijali iz mora, pjenusanja i kljucanja vode, zagonetnih bijeli pruga, loptastih letecih tijela sto su izlijetali iz mora i ponovo se vracala u njega...
- Iznenada sam na radaru ugledao neko cudno tijelo koje nas prati – ispricao je svoj dozivljaj \ovani Merlini, zapovjednik ribarskog broda „Andrea Padre“. – Upitao sam: Ko je iza nas? Javite se!... Mornari su mi rekli da iza nas nema nikoga. Naljutio sam se i otisao da se u to sam uvjerim. i odista, nisam vidio nikoga da nas prati, ali je radar i dalje registrirao nekog fantomskog pratioca koji je imao oblik ploveceg pauka!
Drugi italijanski ribar, Alberto Matuchi, koji je tih dana ribario na svojoj koci „Luna Madre“, ispricao je novinarima sljedece:
- Prvo je nas radar poludio, a zatim nas je iznenada zaslijepila jaka svjetlost koja se neprestano premjestala po moru. Najcudnije u svemu tome bilo je sto se ta misteriozna svjetlost nije reflektirala na moru!...

Šta se zbiva ispod mora?
U noci 9. studenog neobicni fenomene po prvi put registrira jedan vojni patrolni camac CP 2018 italijanske Ratne mornarice. Oko 20,45 sati, dok su se nalazili sest milja daleko od Silvi Marine, ugledali su ruzicastu svjetlost koja se rasipala u precniku oko tri stotine metara, a zatim odjednom nestala. Sva kasnija patroliranja bila su bezuspjesna, a more na kome se fantomska svjetlost pojavila duboko je oko 23 metra i iskljucuje svaku mogucnost prisustva podmornice.
Narednih dana uplaseni ribari nisu isplovljavali na jadransku pucinu, ali su i dalje bili svjedoci neobicnih pojava.
- Nalazio sam se cetiri milje od obale – sjeca se \uzepe Merlini. – Bilo je oko 10 sati ujutro kada sam primijetio da se nesto cudno dogadalo sa radarom. Kao da ga je neko iskljucio. Pogledao sam oko sebe i opazio ogromnu brazdu kako prosjeca more. Takav trag iza sebe ostavlja jedno veliki motorni brod. Medutim, na povrsini mora nije bilo niceg, bas niceg!
Slicne tragove u moru vidjelo je bar dvadesetak pomoraca. Ali, drugi ribari dozivjeli su da u njihovoj blizini iznenada, bez ikakvog vidljivog i logicnog razloga, prokljuca more!
- Prvo je vladao mukli mir, a more je bilo glatko poput ulja - sjeca se Karlo Vodi. - Odjednom, nedaleko od nas, voda pocinje da kljuca. Utisak je kao da se ispod mora nalazi nekakva masina koja proizvodi pjenu. Ogrmonu pjenu, barem 600-700 metara u precniku. Usred te pjene kao da se pokretalo nekakvo golemo, tamno, plovece tijelo...
Analizirajuci fantomske pojave u Jadranu, italijanski pukovnik De Martino izjavio je novinarima da se vecina zagonetnih pojava moze pripisati prisustvu stranih podmornica, ali sto se tice vodenih stupova, svjetlecih fenomena i smetnji na radarima, to spada u istu kategoriju kojoj pripadaju i - leteci tanjiri!
Nesto cudno desavala se tih dana i u hrvatskim teritorijalnim vodama. Glasoviti splitski knjizevnik i novinar Miljenko Smoje ribario je oko Lastova sa dvojicom prijatelja – novinarom Slobodanom Paparelom i nekadasnjim Hajdukovim prvotimcem Ivom Begom, kada su ugledali neku cudnu svjetlost, koja se iz pravca Korcule priblizavala ogromnom brzinom. U blizini njihovog broda ta se svjetleca kugla pocela rasprskivati. Pred njima se ukazao nestvaran prizor: na moru se, poput kakvog cudesnog ringispila, okretao neki misteriozni ognjeni obruc. Vodoskoci svjetlosti su ih gotovo zaslijepili prskajucI na sve strane.
Sutradan je Miljenko Smoje, u drustvu sa predsjednikom Skupstine opcine Lastovo Ljubom saricem, kod otocIca Kopiste, dozivio gotovo identican dogadaj:
“Velikom brzinom”, zapisao je Smoje, “koja nekoliko puta nadmasuje najbrze glisere, nekakav cudan predmet klizio je povrsinom mora. Od nas je bio udaljen 300-400 metara. Nikakvog zvuka nije bilo. Nijemo smo se gledali nista ne shvatajuci, a ploveca svjetlost brzo se udaljila i nestala iz naseg vidokruga...“