Najpoznatiji pirati i gusari koji su plovili svjetskim morima

Povijest američkog kontinenta samo sto godina od otkrića obilježilo je nekoliko stvari. Brza kolonizacija i prisvajanje ogromnih teritorija, pljačkanje starosjedilaca i transport plemenitih metala i druge luksuzne robe tražene u Europi i piratstvo u Karipskom moru. To je bilo područje u kojem je vrijedan teret s brodova često mijenjao vlasnika. Iako je piratstvo i gusarenje postojalo još u antičko doba procvat je doživjelo baš u ovom periodu, zahvaljujući velikom bogatstvo novootkrivenog kontinenta i udaljenosti od Europe.
Prognanici različitih nacionalnosti, izbjeglice pa i odbjegli robovi, najvećim dijelom Englezi i Francuzi, bježeći od vlasti svojih zemalja naseljavali su otok Hispaniola te kasnije i otok Tortuga. Nazivali su se bukaniri (engl. Buccaneers) i živjeli su od lova na divlje životinje čije su meso (boucan) sušili nad vatrom i prodavali posadama brodova koji su bili u prolazu. Organizirani u skupine od šest do osam ljudi, naoružani kratkom sabljom, dugom puškom kremenjačom i nekoliko noževa napadali su španjolske brodove i uskoro postali najveća prijetnja za španjolske kolonije u Americi. Malim brzim čamcima lako su stizali teške i spore španjolske galije.
Širenje piratstva ujedno je značilo i procvat grada Port Royal koji je postao glavno okupljalište pirata, ubojica, prostitutki i najvećeg svjetskog ološa, no krajem 17. stoljeća završio je svoje postojanje nakon što su ga uništili potres i tsunami. Život je tada izgubilo više od dvije tisuće ljudi.
Porijeklo piratske zastave s mrtvačkom lubanjom, ni dan danas nije sto posto sigurno. Pretpostavlja se da su prvi pirati francuskog porijekla imali potpuno crvenu zastavu koju su nazvali Jolie Rouge. Preuzeli su je svi pirati, ali su u 16. stoljeću počeli koristiti crnu s mrtvačkim simbolima i nazvali je Joly Rogers. Zastava je kod napadnutog broda trebala izazvati strah u kostima pa je to bio jedna od prvih oblika psihološkog ratovanja.
Gusarstvo i piratstvo na moru manifestiralo se na identičan način. I u jednom, i u drugom slučaju radilo se o napadu privatnih osoba na brod, ljude i imovinu radi stjecanja imovinske koristi. Bitna značajka gusarstva je ta da je aktivnost privatnih osoba obavljana na moru po službenom odobrenju vlasti. Naime, država je izdavanjem gusarskog lista ovlastila privatne osobe da napadaju brodove drugih zemalja te su, nerijetko, taj plijen zajedno i dijelili.
Najpoznatiji pirati i gusari u povijesti bili su:

Edward Teach „Blackbeard” (1680.-1718.) zasigurno je najpoznatiji i najkrvoločniji pirat u povijesti. Poznat po svojoj dugoj crnoj bradi u napad je kretao sa šest pištolja, bodežom i mušketom te upaljenim šibicama koje je zatakao ispod šešira kako bi zastrašio protivnika. Vrlo brzo je stekao slavu svojim drskim napadima na velike trgovačke brodove te okrutnošću u borbi.blackbeard
Njegov brod „Queen Anne's Revenge” bio je njegovo glavno oružje u zarobljavanju brojnih trgovačkih brodova diljem Kariba. Bio je psihopat, ovisnik o nasilju pa je znao poubijati cijele posade zatočenih brodova. U svojoj karijeri opljačkao je 40 brodova, a u jednom osvajanju za taoca je uzeo guvernera grada Charlestona i njegovo dijete i držao ih četiri dana nakon čega je s velikim plijenom napustio obalu Karoline i krenuo na sjever. Njegova „Queen Anne's Revenge” nasukala se na pješčanom sprudu te je Crnobradi premjestio svoj plijen na manji brod i ostavio dio posade. Upravo zbog tog nedjela za njim je raspisana tjeralica. Ubijen je 22. studenog 1718


William „Captain” Kidd (1645.-1701.) bio je moreplovac iz Škotske koji je ostao zapamćen po svom zakopanom blagu. Počeo je kao lovac na pirate, ali se ubrzo i sam okrenuo tom zanatu. Njegov najveći plijen bio je nizozemski trgovački brod „Quedagh Merchant”. Kao plijen je dobio brod pun pamuka, 1.400 vreća smeđeg šećera , 84 bale sirove svile i 80 kovčega opijuma, a nakon tog podviga njegova glava je bila ucijenjena. Ne postoji točan podatak koliko je brodova orobio, ali priča o njegovom blagu, koje je navodno zakopao u Južnom kineskom moru, Karibima i otoku Gardiners, natjerala je mnoge avanturiste da ga potraže nakon njegove smrti.
Kapetan Kid je uhvaćen blizu New Yorka,a sudilo mu se u Londonu. Njegovo pogubljenje vješanjem 31. svibnja 1701. godine došlo je više od 200 tisuća ljudi, a njegove kosti pune se četiri godine visjele u kavezu na ulazu u Temzu. Tajna o zakopanom blagu nije nikad otkrivena.

Bartholomew „Black Bart” Roberts (1682.-1722.) poznat je kao najtraženiji, najuspješniji i najkrvoločniji pirat koji je opljačkao preko 400 brodova. Postao je pirat nakon što su drugi pirati napali brod na kojem se nalazio pa im se priključio kako bi spasio svoj život. Nakon smrti kapetana, posada ga je izabrala za novog vođu. Bio je brutalan prema onima koje je napadao – rezao je noseve i uši, a jednog je mornara pribio na jarbol kako bi poslužio za primjer. Nikada nije konzumirao alkohol kako bi ostao trezvene glave. Umjesto toga pio je čaj. Poginuo je 10. veljače 1722. u borbi s engleskim ratnim brodovima i tako izbjegao vješala – sudbinu mnogih pirata.


L'Olonnais, FrançoisFrancois l'Olonnais (1635.-1668.) bio je siromah i radio na plantaži u Americi kao dužnički sluga. Nakon što se okrenuo piratstvu, Francuz je bio poznat po svojoj zlobi. Bio je jedan od najuspješnijih gusara poznat po uspješnim napadima na kopnu. Među njegovim najznačajnijim pljačkama bila je ona na grad Maracaibo u Venezueli. Njegova sadistička, krvožedna crta spominje se u pričanju da je pojeo srce španjolskog vojnika za vrijeme jednog od brojnih napada. Kako je živio, tako je i završio. Naime, nakon što se njihov brod nasukao na sprud kod obale Paname, nisu se mogli osloboditi i iskrcali su se na kopnu u potrazi za hranom. Posadu je tom prilikom zarobilo lokalno pleme i pojelo

Anne Bonny (1700.-1782.) bila je irska piratkinja koja je u zlatno doba piratstva operirala na području Karipskog mora, a poznata je i kao jedna od žena kojoj se sudilo za piratstvo. Rodila se kao kći odvjetnika Williama Cormaca i njegove sluškinje Mary Brennan. Nakon što je emigrirala u Novi svijet sa svojom obitelji, zaljubila se u siromašnog mornara Jamesa Bonnyja i pobjegla od kuće.
No s vremenom je sve više bila razočarana nedostatkom hrabrosti svoga supruga i počela tražiti uzbuđenja. Tako je upoznala Jacka Rackhama, kapetana piratskog broda i pridružila se njegovoj posadi, oblačeći se i ponašajući se kao muškarac, uključujući i velike količine pića. Zajedno s njim sudjelovala je u pljačkama brodova. Za razliku od nekih drugih žena-pirata tog vremena, nikada nije krila svoj spol te je postala poznata po spremnosti da sudjeluje u borbama. Zarobljena je 1720., no nije posve jasno što se s njome kasnije dogodilo. Prema nekim izvorima privremeno je izbjegla pogubljenje koristeći mogućnost odgode zbog trudnoće. Ne zna se da li je kasnije pogubljena ili je puštena iz zatvora.


Ching-ShihChing Shih (1785.-1844.) bila je također poznata i kao Cheng I Sao. Započela je svoju karijeru kao prostitutka pod imenom Shih Yang. Udala se 1801. za Chenga I, koji je bio zapovjednik piratske flote koja se sastojala od 400 brodova i 70.000 mornara i usvojili su sina po imenu Chang Pao. Ching Shih ne samo da je jedna od najuspješnijih ženskih pirata, nego i najviše fascinira.
Stekla je jednakost s mužem i preuzela njegov rad nakon njegove smrti. Lijepa bivša prostitutka se nakon smrti muža udala za svoj posvojenog sina, postavila ga za poručnika i učvrstila obiteljsku vlast nad flotom. Kad joj je kineska vlada ponudila sveopću piratsku amnestiju u zamjenu za mir, ona je to prihvatila. Njezini pirati, s druge strane, mogli su zadržati svoje bogatstvo i dobili vojne poslove. Doživjela je 69 godine vodeći kasino i bordel sa svojim suprugom.